Thursday, December 31, 2009

Light tent - samogradnja

Evo još jedan primjer gdje se može u samogradnji načiniti vrijedno pomagalo - Light Tent. Radi se o "box"-u od bijelog materijala u kom ćemo snimati fotografije sa lijepim i blagim sjenama, ukratko profesionalnog izgleda.
Na web-u se mogu naći razna rješenja pa i neka nalik ovom koje sam ja napravio. Naime kupio sam dječiji šatorčič i naravno "prekrojio" ga u skladu sa mojim potrebama.
U kompletu šatorčića se nalazi komplet PVC cijevi sa uglastim spojkama kao i šarena plastična cerada sa crtanim motivima (nju ćemo odbaciti). Dakle ono što nam je potrebno su te cijevi i spojke od kojih ćemo načiniti box. Dugo sam razmišljao o dimenzijama i na kraju sam se ponovo odlučio prilagoditi dimenzijama hamer papira koji se može kupiti u knjižarama. Tako sam dobio maksimalnu veličinu kako bih mogao slikati i veće predmete. Dakle širina Light tent-a (u daljem tekstu boxa) je 70cm. Visina i dubina boxa zavisi o vašim potrebama. Kod mene se radi o približnoj kocki gdje su sve dimenzije skoro iste.Dalje, kupio sam odličan materijal od kog sam sašio bijelu ceradu jer je to ono što trebamo kako bi se svjetlost u unutrašnjosti odbijala. Materijal je onaj koji se koristi za tende u kafićima i stvarno je odličan, savršeno bijele boje, a može se i oprati. Sprijeda sam, kao što se sa slike vidi ostavio jedan dio cerade kako bi se dosvijetlio predmet snimanja, a ozada sam ostavio toliko cerade da se može zakačiti hamer papir (na slici se može vidjeti metalna štipaljka).
Stvar funkcioniše tako da se unutar boxa postavi blic i usmjeri u plafon. Kod mene je blic montiran na wireless (bežični) okidač iako će poslužiti i žični.
Konačno cijela stvar izgleda ovako:

Ovaj projekat je možda i glavni rekvizit u stock fotografiji kada se radi sa predmetima jer možemo ostvariti zaista profesionalne rezultate. Za kraj slijede dva primjera mojih radova kod stock agencije Fotolia, a gdje sam koristio ovaj box:


Friday, December 25, 2009

Fotografisanje staklenih predmeta

Predmeti od stakla kao i još neki reflektivni materijali (na pr. metalne površine) su jako nezgodni za fotografisanje jer činjenica da reflektiraju svjetlo otežava pravilnu ekspoziciju. Tako dolazi do "pregaranja" na mjestima jakih refleksija.

U ovakvim situacijama je najbitnije da se izbjegne osvjetljavanje sprijeda. Takođe, odlična stvar je kombinovanje crnih površina sa strane koje će upijati svjetlost i tako smanjiti refleksije od okolne objekte.
Kod staklenih površina, obzirom da su providne, odlično funkcioniše osvjetljavanje pozadine. Ja sam takvo nešto probao sa bocom Pan piva koje nije puno iz prostog razloga što sam postavljajući scenu i ožednio :)
Dakle iza boce sam postavio pozadinu koju sam sam napravio (pogledaj prethodnu temu) i okrenuo bijelu stranu te u nju usmjerio blic koji se nalazi ispod stola. Taj blic nije vidljiv na donjoj slici ali se lijepo vidi kako osvjetljava bijelu pozadinu.
Kako bi dosvijetlio prednji plan koristio sam bijeli kišobran na način da svjetlost prolazi kroz njega dajući fino meko svjetlo. (klikni na sliku za veći prikaz)


Boca je postavljena na ploču bijelog pleksiglasa koji daje izvjesnu refleksiju i ljepši dojam. Ukoliko se želi jača refleksija može se umjesto pleksija koristiti staklo. Bočno svjetlo (kišobran) se može čak i izostaviti pa se dobiti neka vrsta siluete i malo više dramatičnosti. (klikni na sliku za veći prikaz)

Wednesday, December 23, 2009

Samogradnja crno-bijele pozadine

Poznato je da je za dobru kompoziciju potrebno imati što diskretniju pozadinu kako bi se pažnja promatrača fokusirala na objekat koji se snima. Kada se radi o manjim objektima kao što su recimo neki proizvodi ili manji predmeti onda se može samostalno načiniti pozadina sa dvije funkcije i to crna i bijela.
Ja sam to uradio tako da sam napravio ram od letvica na koji sam iz razloga praktičnosti montirao ručkicu. Materijal za pozadinu je hamer papir 200-gramski kakav se može naći u knjižarama u dimenzijama 100 x 70 cm. U istim dimenzijama sam izradio i ram. Gotov ram na koji još preostaje zalijepiti bijeli hamer, a lijepljenje sam izveo obostrano ljepljivom trakom, izgleda ovako (sorry zbog lošije kvalitete snimke):
Koristio sam letvice promjera 15mm. Kada bih ih spajao samo lijepljenjem to ne bi bilo dovoljno čvrsto pa sam spojeve dodatno pojačao drvenim tiplovima promjera 6mm kao što se može vidjeti na slici:


Tiplovi se prije nabijanja namažu bijelim ljepilom za drvo. Obzirom da je ram prilično velik te bi se hamer u sredini ugibao, dodao sam još jednu poprečnu letvicu po sredini kako bi to riješio:


Gotov ram je praktičan jer ga možete (kao i ja) sakriti negdje iza ormara i po potrebi brzo stupiti u "akciju". Na primjer ja sam brzinski odradio jednu fotku sa crnom stranom, čisto primjera radi da se vidi kako stvar funkcioniše. Ljepši primjer sa ovom mojom pozadinom se može vidjeti ovdje, a na ovom linku (uskoro) se može vidjeti kako to izgleda sa bijelom pozadinom u kombinaciji sa bijelim kišobranom.


Napomena: Treba imati na umu da kod ovakvog snimanja sistem mjerenja ekspozicije redovito griješi, pa treba raditi u manualnom režimu.

Tuesday, December 22, 2009

Cvijeće - closeup

Uvijek kada se u kući nađe svježe cvijeće to treba iskoristiti i napraviti dobre fotografije.
Ja sam imao "pri ruci" dva lijepa cvijeta, tj. uvijek lijepu ružu i egzotičnu orhideju. Poslije obrade RAW-a pa onda i postprocesinga u Photoshopu dobio sam dvije, po meni dobre, fotografije.
Za snimanje cvijeća sam se vodio savjetima koji se tiču snimanja cvijeća. Prije svega spustio sam se u ravninu cvijeća i koristio sam veliki otvor blende tj F-22. Tako sam postigao oštrinu u skoro cijeloj dubini polja. Naravno za ovakve snimke je stativ praktično neophodan.

Koristio sam objektiv sa velikom žarišnom duljinom (uvećanjem) kako bi dobio zamućenu pozadinu.
Kod ruže sam se poslužio malom prskalicom napunjenu vodom pa sam dobio dojam kao da se na laticama nalazi jutarnja rosa.
Za pozadinu sam koristio efektnu crnu boju tako da je pažnja posmatrača koncentrisana na sami cvijet. Takvu pozadinu u samogradnji ću uskoro prikazati u svojoj izvedbi.
I najvažnije, za svjetlo sam koristio najbolje koje možemo imati, a to je svjetlo koje dopire kroz prozor.
Takođe sam se pomogao reflektorima koji su sa suprotne strane dosvjetljavale dio u sjeni. O reflektorima, tim jako važnim fotografskim pomagalima, će biti riječi u jednom od narednih postova.


Napomena: Klikni na fotografiju za veći prikaz

Friday, December 18, 2009

Fotografisanje mjeseca

Mjesec kao objekat je uvijek bio izazov za hobi fotografe jer bi "point & shoot" aparati redovno griješili u procjeni razpoloživog svjetla. Naime možda je neprecizno reći da aparat griješi, tačnije je reći kako aparat ne zna šta mi želimo da bude pravilno eksponirano.
Dakle aparat koji radi u režimu automatskog određivanja ekspozicije i blende će redovito preeksponirati mjesec što će rezultirati običnom bijelom mrljom, a cilj je da se razaznaju konture površine mjeseca.

Rješenje je u manualnim postakama za ekspoziciju i blendu, pa se uz melo eksperimentisanja na aparatu koji omogućava manualni režim može dobiti ovakav rezultat:


Ovaj snimak je načinjen "iz ruke" aparatom Canon EOS 450D, objektiv Canon 55-250 IS.

Osnovni Exif podaci:

ExposureProgram - Manual control
ISOSpeedRatings - 100
ShutterSpeedValue - 1/80 seconds
ApertureValue - F 8.00
MeteringMode - Multi-segment
Flash - Flash not fired, compulsory flash mode
FocalLength - 250 mm

Iz gornjih podataka se može zaključiti da je ekspozicija, imajući u vidu relativno zatvorenu blendu od F 8.00, jako kratka. To može biti neobično za snimak načinjen noću, ali je ipak sasvim logično jer želimo prikazati detalje mjeseca koji je jako osvijetljen. Malo pojašnjenje - blendu sam "digao" kako bih izvukao maksimalnu oštrinu iz objektiva.
Za ovakav snimak je takođe potreban objektiv sa većom žarišnom duljinom, a poželjna je i optička stabilizacija. Na ovom primjeru se može lijepo zaključiti kakva je kvaliteta korištenog objektiva pogotovo kvaliteta njegovog IS-a. Žarišnu duljina od 250mm uz krop faktor od 1,6 za ovaj snimak iznosi čitavih 400mm. Po poznatom "pravilu" o minimalnoj ekspoziciji za fotografisanje iz ruke to bi trebalo da iznosi 1/400s, a u Exif-u se vidi da je to 1/80s. Dakle optički stabilizator odlično radi svoj posao.

Za kraj sam se poigrao sa pluginom "Flood" za Photoshop i dobio ovaj vještački odraz mjeseca u vodi: