Travnik - Plava voda

Dobar recept kod snimanja fotografija je da se ne mora uvijek snimiti kadar specifičan za mjesto koje smo posjetili jer se isti može vidjeti bilo gdje. Ovih par snimaka možda ne bih našao nigdje, a da sam snimao Lutvinu kafanu možda bih ih propustio.

Speed photography ispravka

Došla je na red realizacija ovog projekta jer sam napravio štampanu pločicu i prikupio sve potrebne komponente. Sve na gomili se može vidjeti na sljedećoj slici (klikni na sliku za veći prikaz):


No, tek kada sam sve sklopio i probao ispostavilo se da je šema neispravna. Dakle to se dešava kada uzmemo zdravo za gotovo nešto iz bespuća Interneta. Zato je ova gradnja i čekalo toliko :(
Elem, sklop očito ima nedostatke koje treba riješiti. Došlo je vrijeme da se prizovem znanje iz elektronike pa da pokušam popraviti stvar, na ovoj šemi (klikni na sliku za veći prikaz):


Da bude jasnije, prvi operacioni pojačivač radi kao pojačalo sa pojačanjem određenim otpornicima u povratnoj vezi (1M i 100). Već tu ima nelogičnosti jer je određeno enormno pojačanje A=10000. Drugi operacioni pojačivač radi kao komparator (koji takođe zahtjeva doradu) koji na izlazu promjeni stanje kada napon na njegovom ulazu dosegne određeni nivo. Taj nivo, tj. prag okidanja, se podešava potenciometrom 10k. Takođe treba povećati i otpor od 1k (na recimo 4,7k) kojim se napaja kondenzatorski mikrofon.
Da ne duljim, u narednom periodu namjeravam srediti sklop kako bi radio svoju zadaću i pri tom još dodati produženo stanje okidanja kako se blic ne bi više puta uzastopno okidao pratećim zvukovima.
Ukoliko ne uspijem u namjeri, svakako ću krenuti sa sasvim novom realizacijom jer ne odustajem od ovakvog sklopa. Nadam se da ću pomoći još nekim fotografima zainteresiranim za brzu fotografiju.
Do sljedećeg posta ...

Efekat baršunaste vode

Kada snimamo vodu, možemo se poslužiti izborom ekspozicije kako bi učinili da ona izgleda glatko i baršunasto.
Poenta je u tome da se ekspozicija produži dovoljno da se ne "zamrzne" pokret vode. Dovoljno će biti recimo vrijeme od 1/10 sekunde. Međutim uvijek ima ono "ali". Naime kada je svjetlost u datom momentu prejaka onda ne možemo izabrati ovako dugu ekspoziciju. Kako bi doskočili problemu zatvorićemo blendu koliko bude potrebno da bi kadar bio pravilno eksponiran tj. osvijetljen. Pri tome se podrazumijeva i da ISO mora biti najniži (ISO 100). Najbolje je na aparatu uključiti način snimanja sa prioritetom brzine zatvarača pa će aparat sam odrediti pripadajuću blendu.
Za kraj i najvažnije. Obzirom na relativno dugu ekspoziciju, stativ je obavezan.
Za nuždu, aparat se može osloniti na neki oslonac pa uraditi nekoliko snimaka od kojih se izabere neki koji je uspio.
Moj primjer, koji slijedi, je recimo urađen pri 1/10 sec, f/13, ISO 100 :

Moja fotografija na džambo plakatima

Uvijek me zanimalo gdje završe moje fotografije koje se prodaju na mikrostock-u.

Vozeći se juče na relaciji Zenica-Sarajevo imao sam priliku da za jednu fotografiju to i saznam na najljepši način. Što bi rekli "prvo pa muško". Ministarstvo okoliša i turizma FBiH je upravo moju fotografiju (koju sam koincidencijom postavio u ovom postu) iskoristilo kao motiv za promotivne džambo plakate.

Pošto sam aparat imao uz sebe, na jednoj od lokacija sam lijepo zaustavio auto i sve to zabilježio ovako:

a podsjećanja radi, ovo je originalna fotografija na Shutterstock-u:

Zarada od fotografije

Fotografija može biti i više od hobija. Postoje takozvane mikro stock agencije koje vrše prodaju fotografija za komercijalnu upotrebu pod određenim uslovima. Neke od najpoznatijih agencija su Istockphoto, Shutterstock, Fotolia, Dreamstime ... itd. Svaka od njih ima svoje specifičnosti ali princip rada je sličan.

Korisnik se treba prvo registrovati popunjavanjem korisničkih podataka nakon čega pristupa svom portfoliju upisom korisničkog imena (user name) i lozinke (password). Po kreiranju računa ili accounta može se pristupiti slanju fotografija. Neke agencije imaju uslov da prođete na testu sa prvim fotografijama kako bi vam bilo omogućeno da krenete sa pravim radom. Takvi su Shutterstock i Istockphoto. Fotografije koje ste spremili za prodaju moraju ispunjavati određene, i nekada vrlo stroge, kriterije po pitanju kvalitete pri 100% pregledu. Postoji i minimalna rezolucija fotke u Mpx koju možete poslati i ona ovisi o pravilu agencije. Za fotografije na kojim su raspoznatljivi ljudi, morate imati tzv. model release dokument koji model treba da potpiše kako bi se potvrdio njegov pristanak. Kod nekih agencija je ograničen broj poslanih fotografija u jednom vremenskom periodu.

Isplata zarađenog novca, koji se uvijek može pratiti na svom profilu, je moguća putem čekova ili putem Moneybookers-a koji vrši on-line transakcije u svijetu. Ja koristim ovu drugu opciju koja funkcioniše sasvim dobro u BiH.

Slijedi primjer mojih fotografija kod agencije Shutterstock:

Zalazak sunca - Sunset

Zalazak sunca je uvijek atraktivan za fotografe. To je period kada je svjetlost za snimanje najbolja. Obzirom na malo raspoloživog svjetla stativ je uglavnom neophodan za dobar rezultat. Međutim tada se, iz razloga slobode raspona ekspozicije, pruža mogućnost izbora najbolje blende za korišteni objektiv, a to je uglavnom negdje u rasponu od f/5,6 do f/11.

Motiv na putu KONJIC - BORAČKO JEZERO

Sunset Trpanj

Hand in hand

Naziv bi mogao biti "povjerenje". Jedna od fotografija iz stock kategorije o kojoj će biti riječi u jednoj od narednih tema.


Zahvaljujem malom Feđi na poziranju :)

HDR fotografija (High dynamic range)

Raspon svjetla na snimljenoj fotografiji nazivamo dinamički raspon. Kada snimamo jako kontrastne scene dolazimo u situaciju da gubimo detalje na nekim područjima. Recimo takav primjer je pejzaž sa jako svijetlim nebom s jedne strane i tamnim sjenovitim detaljima na tlu sa druge strane. Tada se pri podešavanju ekspozicije moramo odlučiti koji dio kadra nam je bitniji. Ukoliko je odluka pravilno eksponirati nebo, dobićemo previše tamne detalje na tlu. Ukoliko pravilno eksponiramo tlo rizikujemo da zauvijek izgubimo detalje neba (oblaci, plavetnilo ..).
Kada se treba odlučiti, uvijek je bolje pravilno eksponirati svijetle scene. Tada nećemo izgubiti svijetle detalje, a tamne scene možemo ipak obradom izvući. Naravno treba imati u vidu pojavu šuma u tamnim područjima. Snimanjem u RAW (tzv. sirovom) formatu aparat će sačuvati najviše detalja pa se za ovu cijelu priču podrazumijeva taj format snimanja u odnosu na JPG.
Sada već pomalo zaboravljeni "filmski" aparati su manje "patili" od ove pojave jer je film medij sa većim rasponom dinamike. Na žalost elektronski senzor današnjih DSLR aparata je primjetno lošiji u tom pogledu od filma.
Kako bi se pravilno sačuvali detalji u svim područjima fotografije može se koristiti HDR (high dynamic range) tehnika. Ona zahtijeva da isti kadar snimimo najmanje tri puta sa 3 različite kompenzacije ekspozicije. Na primjer (-1, 0, 1). Ili diskretnije recimo: (-2/3, 0, +2/3). Dakle dobićemo jednu normalno eksponiranu scenu, jednu podeksponiranu i jednu preeksponiranu scenu.
Preostaje još da se iskoriste pravilno eksponirani detalji iz sva tri kadra. Da bi to uradili koristićemo softver namijenjen upravo za tu svrhu od kojih je najpoznatiji Photomatix koji se može naći na sljedećoj web lokaciji:
http://www.hdrsoft.com/
Program je prilično intuitivan i lako ga je savladati. Nakon što uvezete tri kreirane fotografije program će ponuditi da od njih napravi jedan HDR. Taj HDR neće odmah izgledati baš lijepo, a razlog je što slijedi još da iz menija izaberete opciju Tone Mapping. Potom se otvara set opcija za fino dotjerivanje HDR fotografije. Na kraju se konačni rad snimi u nekom od formata pa se, ukoliko je potrebno, još dotjera u Photoshopu ili sličnom postprocesing programu. Najčešće je to uklanjanje šuma.
Konačan izgled HDR fotografije zavisi od ukusa i on može varirati od nadrealne scene do jedva primjetnog HDR-a sa čistim tonovima u svim svjetlosnim rasponima.
Za kraj evo nekoliko mojih primjera:

Spomenik na Smetovima

Stara tvrđava u Doboju:Ribnjak u naselju Orahovica kod Zenice (malo jači HDR)

Akustički okidač blica (speed photography) - I dio

Obzirom da mi je primarno zanimanje elektronika, logično je da sam se zanimao za njenu primjenu u fotografiji. Googlajući sam naišao na jako zanimljivu temu o brzoj fotografiji tj. snimanju jako kratkog vremenskog trenutka.
Klasičnim pritiskom na okidač sigurno nećemo biti u stanju uhvatiti neki brzi događaj kao što je momenat razbijanja sijalice, pucanja balona, padanje kapljice u vodu ... itd. Da bi to bilo moguće potrebno je imati dodatnu napravu zvanu akustički okidač (acoustic trigger) i pri tom se koristiti jednom važnom osobinom blica, a to je vrlo kratko vrijeme bljeska. Dužina bljeska je utoliko kraća što je manja upotrijebljena snaga, a što je bljesak kraći bićemo u stanju zabilježiti kraći vremenski interval. Radi orijentacije, pri punoj snazi blica trajanje bljeska je oko 1/1000 sec. dok je pri minimalnoj oko 1/30000 sec.
Poznato je da blic "zamrzava" pokret. Princip je dakle da aparat zabilježi samo ono što je u tom kratkom intervalu blic osvijetlio dok će za to vrijeme aparat biti u bulb modu ili okidan daljinskim okidačem. Da bi stvar funkcionisala uslov je da okolni prostor snimanog objekta bude u potpunom mraku kako duga ekspozicija nebi "uhvatila" raspoloživo svjetlo. No, o tom ću u nekom od nastavaka kasnije.
Da se vratimo elektronskom sklopu koji je prilično jednostavan i njegova realizacija ne bi trebala biti problem ljudima sa iole iskustva u gradnji ovakve vrste. Prije nego sklopim cijelu napravu odlučio sam da "izbacim" prvi dio uputstva.
Na internetu se može naći različitih šema akustičkog okidača s tim da ja nisam uspio ni za jedan naći i štampanu pločicu kako bi realizovao uređaj. Zato sam odlučio da za jedan od tih sklopova sam projektujem i izradim štampanu pločicu.
Električna šema sklopa (klikni na sliku za veći prikaz):

Dakle, uređaj se zasniva na dva operaciona pojačala pri čemu je izbor širok. Zvuk na koji se aktivira blic bilježi mikrofon i pretvara ga u električni signal, koji se dalje pojačava u operacionim pojačalima i na kraju posredstvom tiristora vodi na sinhro ulaz blica (da, blic bi trebao da posjeduje sinhro ulaz).

• Mikrofon je kondenzatorskog tipa koji je vrlo osjetljiv i koji se lako nabavlja.

• Tiristor se može naći u bilo kojoj novogodišnjoj trepčućoj rasvjeti kojom upravljaju baš tiristori.
  

• Potenciometrom od 10k podešava se osjetljivost sklopa na jačinu zvuka, pa se isti može koristiti za snimanja od tihog padanja kapljice do recimo glasnog pucnja zračnog pištolja kroz balon pun vode.

• Zgodno je da postoji proba način rada gdje se umjesto blica aktivira LED indikator u cilju podešavanja osjetljivosti prije stvarnog fotografisanja. U tu svrhu se koristi prekidač kojim se bira način rada blic ili LED proba.

• Za napajanje se koristi četvrtasta baterija napona 9V.

Kod odabira operacionog pojačala (u daljem tekstu OP) ja sam se odlučio za dvostruko OP u jednom kućištu (TL 072) kod kog je raspored nožica isti za većinu sličnih tipova. Naravno mogu se koristiti i zasebna pojačala, ali tada se šema štampane pločice mora mijenjati. Slijedi šema štampane pločice (PCB):
Dimenzije štampane pločice su 55mm x 28mm. Pločica je slika u ogledalu što je vidljivo po oznaci prve nožice OP. Razlog je što sam ja koristio tehniku prenosa otiska sa laserskog štampača. Ukoliko se pločica prosto precrtava "alkoholnim" flomasterom onda treba koristiti obrnutu sliku od ove koja je prikazana. Na sljedećoj slici je prikazan raspored elemenata na štampanoj pločici:

U sljedećem dijelu ću prikazati fizičke cjeline sklopa kao i kutije i mikrofona .....
Eventualna pitanja se mogu postaviti putem komentara (plavi link ispod).

CPL filter test

Upravo mi je stigao cirklularni polarizirajući filter (CPL) pa iznosim svoje iskustvo.
CPL filter je jedan od serije optičkih dodataka koji utiču na svjetlost koja prolazi kroz objektiv.
Koristi se:

• za potamnjivanje previše svijetlog neba kod situacije velikog dinamičkog raspona svjetla u kadru.
  
• za reduciranje pojave izmaglice i refleksija od staklene i vodene površine.
• za dobijanje jačeg kontrasta koji se inače gubi prilikom snimanja za sunčanog vremena.
  

I dok digitalna fotografija prilikom obrade omogućava simuliranje većine filtera, CPL filter je nemoguće oponašati pa je s toga neophodno pomagalo fotografima.

U kratkoj probi u stanu, na sljedećoj slici se može vidjeti efekat eliminacije refleksije na staklenoj površini.

Filter se koristi na način da se prethodno okreće njegov prsten čime se utiče na djelovanje efekta. Kada se primjeti da je refleksija nestala ili umanjena može se snimati.

Filter koji sam ja koristio je jeftin (oko 7 USD). Jeftini filteri mogu nositi sa sobom probleme tipa degradacije boja ili geometrije slike. Ipak prvi utisci su da moj filter daje dobre rezultate.
http://cgi.ebay.com/ws/eBayISAPI.dll?ViewItem&item=330300473470

Svakako je preporučljivo kupiti neki HOYA tip koji je skuplji ali i puno efikasniji. Naročito je važno imati dobar filter onim koji ne žele da gube puno blende jer filter svakako smanjuje svjetlosnu moć objektiva.