Kada se treba odlučiti, uvijek je bolje pravilno eksponirati svijetle scene. Tada nećemo izgubiti svijetle detalje, a tamne scene možemo ipak obradom izvući. Naravno treba imati u vidu pojavu šuma u tamnim područjima. Snimanjem u RAW (tzv. sirovom) formatu aparat će sačuvati najviše detalja pa se za ovu cijelu priču podrazumijeva taj format snimanja u odnosu na JPG.
Sada već pomalo zaboravljeni "filmski" aparati su manje "patili" od ove pojave jer je film medij sa većim rasponom dinamike. Na žalost elektronski senzor današnjih DSLR aparata je primjetno lošiji u tom pogledu od filma.
Kako bi se pravilno sačuvali detalji u svim područjima fotografije može se koristiti HDR (high dynamic range) tehnika. Ona zahtijeva da isti kadar snimimo najmanje tri puta sa 3 različite kompenzacije ekspozicije. Na primjer (-1, 0, 1). Ili diskretnije recimo: (-2/3, 0, +2/3). Dakle dobićemo jednu normalno eksponiranu scenu, jednu podeksponiranu i jednu preeksponiranu scenu.
Preostaje još da se iskoriste pravilno eksponirani detalji iz sva tri kadra. Da bi to uradili koristićemo softver namijenjen upravo za tu svrhu od kojih je najpoznatiji Photomatix koji se može naći na sljedećoj web lokaciji:
http://www.hdrsoft.com/
Program je prilično intuitivan i lako ga je savladati. Nakon što uvezete tri kreirane fotografije program će ponuditi da od njih napravi jedan HDR. Taj HDR neće odmah izgledati baš lijepo, a razlog je što slijedi još da iz menija izaberete opciju Tone Mapping. Potom se otvara set opcija za fino dotjerivanje HDR fotografije. Na kraju se konačni rad snimi u nekom od formata pa se, ukoliko je potrebno, još dotjera u Photoshopu ili sličnom postprocesing programu. Najčešće je to uklanjanje šuma.
Konačan izgled HDR fotografije zavisi od ukusa i on može varirati od nadrealne scene do jedva primjetnog HDR-a sa čistim tonovima u svim svjetlosnim rasponima.
Za kraj evo nekoliko mojih primjera:
Spomenik na Smetovima
No comments:
Post a Comment
Ovdje upišite svoj komenatar